15. 11. 2007.

Ljudi moji, pa je li to moguuuuće?

Oduvek sam imao želju da budem sportski komentator-serator. Istina je da nikada nisam imao te mogućnosti, a verovatno ni dovoljnog poznavanja sporta - tj. dešavanja u sportu, ko je gde prešao i ko je na tabeli.... Ipak, (onako skromno) smatram da imam odlične analitičke sposobnosti, generalno, a takođe i u sportu, pošto se dobro razumem u prirodu sportova, barem ovih popularnih kod nas.

Da ne davim više, iskoristio bih svoje naročito pravo kao pisca ovog bloga i pisao o utakmici Nottingham - Warwick. Koga ne interesuje, neka preskoči preponu odma. Protivnici su na začelju tabele, tako da se od nas očekivala sigurna pobeda sa nulom. Suprotno mojim očekivanjima, trener me stavio u startnu postavu na mesto primača i (onako skromno) mislim da nije pogrešio. Dakle, Robert tehničar, Torsten i Nikola primači, Karl korektor, blokeri Pavel i Džejms i libero Ben. Dobro smo počeli, vrlo brzo imali prednost oko 15:5. Ja sam imao nekoliko dobrih akcija, praktično se sve išlo preko mene u tom periodu igre. Onda sam izašao da i drugi malo osete čari igre, umesto mene je ušao Vinsent, umesto Pavela Janik. Baš smo ih dobro odrali taj set, bilo je 25:10 na kraju.

Drugi set, krenuo je sasvim drugačije, da li smo se mi opustili posle laganog prvog seta, ili su oni bili previše stegnuti u prvom, pa su se pokrenuli, biće verovatno da su obe stvari u pitanju, tek, sve vreme je krenulo izjednačeno, oni su dosta poboljšali igru u odbrani, dok smo mi pogoršali napad. Nastavilo se sa rezultatskom klackalicom i na kraju smo ipak dobili sa 25:23.

Treći set je imao sličan tok kao i drugi. Ozbiljna borba, mene uopšte nije išlo. Svaki put me je čekao dvojni blok, i nisam prolazio. Ponovo rezultatska klackalica i negde na sredini seta sam ponovo izašao, umesto mene Vinsent. On se bolje snašao u napadu, i mi smo preuzeli inicijativu, mada je i dalje bilo gusto. Kada je došao u zadnju liniju i odservirao, ponovo sam se vratio u igru, da bih popravio odbranu. Moram da kažem, nije da se hvalim, ali sam igrao jako dobro odbranu, praktično nisam imao ni jedan pogrešan prijem. Ponovo smo dobili sa 2 razlike, 26:24 i zasluženo osvojili 3 boda. Borimo se sada za treće mesto i konkurencija su nam Oksford Uni koji su nas pobedili prošle srede 3:2. Moraćemo da im se revanširamo i pobedimo slabije ekipe da bismo bili treći. Inače, 4 ekipe prolaze dalje ali bolje da startujemo kao treći kad krene ukrštanje.

Sve u svemu, zadovoljan sam svojom igrom, s obzirom da mi se koleno oporavlja od povrede još uvek i da ga nisam silio. Kada još budem napredovao, moći ću i više da skočim - a i bolje da pucam.

Inače, pored nas, igrao je juče i ženski tim i muški drugi tim. Žene su pobedile Kembridž, a momci izgubili. Uveče smo se svi skupili i izašli u grad zajedno, kako oni to ovde zovu social. Evo neke slike :) de ima mene.




Kako sam opasan, a? :)


I stigao mi je i novi komp. Za vikend ću da ga instaliram sas nekim linuxom i da pičim.

Laku noć, odo da pavkam.

2 коментара:

Milan је рекао...

Iako volim sport, više me zanima šta se dešavalo posle u gradu sa ž odbjkaškim timom nego to na utakmici. A o tom ni reč nisi reko :)

Анониман је рекао...

Evo ja sam odmah preskocila preponu i doskocila do slicica. Nidzo, Nidzo kako si samo porastaaao. Ceo covek sto bi se reklo :D